ljubav_ili_bol

Dobrodošli na moj blog

05.04.2011.

Tebi ljubavi!

Pusti mi pjesmu, onu, koju najviše volim ja ću slušati. Da te samo vidim na tren, Bogu ću se moliti. Kad, prođes pored mene ja ću zadrhtati. Kažeš li: "Dobar dan", reći ću: "Zdravo" Za taj minut svog života ću živjeti. Dok postojim čekaću da mi se javiš iz nekog kutka da proviriš iznikneš iz tame, da me pogledaš, nasmješiš se i svojim putem nestaneš. Neko će reći: "Kakva ljubav?" Ko tu koga voli i kako? Za inat cjelom svjetu mi ćemo ćutati, a zavidjeće nam svako. Voljećemo se tako duže od prostora i vremena. Iz pogleda, iskrenog, osmjeha procvjetaće čedni pupoljak trešnjin iz zdravoga sjemena.

02.08.2010.

¨Osjetim¨

Kao što mi dodiruješ misli
tako me dodirni..priljubi se uz mene
neka mjesecina prosipa svoj sjaj
kao vodopad nek se zlati po tjelima našim
tiho,nježno dodirni me
...nasloni se ljubavi moja
nocas te tako želim
jednostavno,ženski,toplo i nježno
znam i ti mene
pitaš se kako sam sigurna
odgovaram ti..lijepo
vidim..znam..osjecam
zar to nije divno..vidjeti i osjetiti
želju u tvom pogledu..glasu
ne umišljam..osjecam..vidim
tvoje oci nocas posebno sjaje
ne plaši se,ljubavi moja
tu smo nas dvoje..ti i ja
jedno srce,jedna duša..ne plaši se
poslušaj melodiju ljubavi
ne razmišljaj o sutra
cijela noc je pred nama
noc nek odluci kakvo ce nam biti jutro
mjesec,zvijezde..svi su uz nas
samo slušaj srca glas.....*adela*

02.08.2010.

Sjedit cu!!!

Sjedicu tamo gdje vec jednom pronašla sam te, bicu, cekacu da pojaviš se i neka mi vjetar pjeva, neka kiša sa mnom place i neka grmi, neka sjeva. Sjedicu tamo gdje izviru sjecanja, ponašati se u skladu s mojim osjecajima. I neka niko ne smeta mi, neka me tuga zagrli i neka lišce potamni. Pitacu se placuci hocu li te opet vidjeti? Moje oci s tvojima dal' ce se sudariti? Pitacu se prestrašena hoceš li me prepoznati? Moje misli s tvojima dal' ce se sjecati? Pitacu se tužno hoceš li me opet onako voljeti? Moje srce s tvojim opet zakucati? Ako me ikad budeš tražio, bicu tu gdje si me jednom vec našao, gdje je uvijek Sunce sijalo... I neka s tobom dode duga, neka osmijeh tvoj zavlada i neka ode od mene tuga. Ako me ikad budeš tražio, traži mjesta gdje Sunce ne dopire, ponašaj se onako kako osjecaš se. I neka tvoje rijeci nadvladaju, neka usne tvoje budu tople i neka kristali s neba padaju, jer cekacu te ja, do smrti moje, do kraja...

31.07.2010.

Tebi

Ne volim ovakve veceri ....tihe i sumorne ,kad kao da i u
meni nešto umire tiho i na rate .Cudan osjecaj prolazi mu kroz dušu i
vuku me sjecanja ponovo ka tebi.Znam nije ti ni na
kraj pameti jedna žena ...tamo u nekom gradu....tamo u nekoj sobici sama
sa papirom u ruci koja još te cuva i neda iz svoje duše.
...Neka .....nije ni važno više da li me se sjetiš,neka nije mi
ni žao što me ne voliš,što sam samo tren tvog života bila.Možda neki bod
koji si upisao kao dobitak.Neka........
U ovoj noci ipak te tiho zovem,sa usana mojih tvoje ime
šapucem kao da te želim dozvati sebi mada znam ti si dalek i stran
....ti si jednostavno otišao kao da jedno drugom nikad nismo bili
ništa.A da li si bar tad pomislio koliko ceš me boljeti.....koliko ce
suza iz oka poteci ,noci neprospavanih i zora docekanih.........Neka
.....
Ovo su srce trgali na pola ,šibali svi vjetrovi i sve bure i
još sam tu ...samo me neka sjeta nocas ponovo vraca u tvoj zagrljaj i
kao izdajica srce jace zakuca.Mada ne želim ......mada se borim i protiv
tebe i sebe ova bitka ipak je teža nego što podnosit mogu.Jer jednom
sam rekla kako i tišina pricati zna i prevarila sam se.Tvoja tišina je
muk....grob crni u koji me stavljaš a tvoje rijeci neka mi budu zamlja
kojom ceš me pokriti.
Zakopaj me ....ni imena mi se nemoj sjetiti .Ni onih naših
trenutaka kad si toliko nježnih i predivnih rijeci izgovorio ,dok sam te
kao djete gledala vjerujuci ti ...slijepo.Sjetišli se da su mi oci
mjenjale boju i da si se tome cudio.....cas zelene ...cas plave ......
Ne ....nije važno ni to ...ništa više važno nije .Znam i
sutra ce biti isto ,sunce ce izroniti iza horizonta ,život ce poteci kao
nezaustavljiva rijeka a ja cu u njoj plivati naj snažnije što
znam.Proci ce jednog dana ova bol koja mi kao kamen dušu pritišce,možda
cu te se samo ponekad sjetiti....ali zaboraviti ???????????
Ma ni to nije važno ,neka te u mojim snovima ,u mojim
pjesmama u mojim pismima koje nikad dobiti neceš.Neka te u kutu mog srca
....ostani jer tu nije nikad bilo laži ....tu si mogao biti sretan samo
da si htio.
Da ..da si htio ,ali tvoj ponos je jaci ,,,tvoja tvrdoglavost
valjda znaci biti MUŠKO.......a za ljubav su neku krunu odbacili
....život dali ....a ti ????Opasao si se šutnjom kao štitom ,bojiš se
možda i sebe samog ali vjeruj ja bi se borila za tebe i prije i sad.
Ne nije ni to više važno.......oprosti što ti opet pišem,što
opet bacam pismo u koš i što jednostavno neznam drukcije voljeti.Oprosti
mi jer si zastao baš na mom
putu ,jer sam te dotakla sobom i sad ko narkoman neznam kuda ni kako.
Oprosti mi ...

28.09.2008.

"SVE SE VRACA,SVE SE PLACA"

Ako ikad shvatis,i prelistas proslost svoju,stat ces na jednu stranicu i vidjet ces sliku moju.Zagledat ces se i vidje ti boli moje,znat ces koliko je za tobom patilo srce moje.Trazit ces me ti i trazit ces oprost od mene,ali nikada neces moci da izlijecis srce ove zene.Zeljet ces iako moci neces da vratis vrijeme i trenutke sa samnom provedene.Shvatit ces da te ni jedna do sada kao ja voljela nije,pozeljet ces da umres ili da se vrati od prije sve,bas sve.Ali,zivot ce dalje teci molit ces za ljubav moju,tada ce ti biti dovoljno da si meni blizu,a ja necu zeljeti ni blizinu tvoju.Shvatit ces ti tada da si izgubio mene i da sada tvoje srce strada sto ti nisi trazio prije oprost od ove zene!!! 

04.04.2008.

*KAD ZVJEZDE SAPUCU IME TVOJE*

Daleko ce ove noci putovati moje suze,

do njega sto vjerovatno sjedi s njom.

I smije se taj sto sve mi uze,

prepustivsi me samo bolu mom.

Ne sluti da je ovdje ostala mala ruza,

sto ga prokljinje jer slomio je srce njeno.

I dok vjecno tama ruke mi pruza,

"Moram li vec poci?"-pitam sneno.

Tisina i tuga pune srce moje,

koje te ipak i dalje voli.

Kad zvjezde sapucu ime tvoje,

sad znam da tada najvise boli...

04.04.2008.

Pismo prijatelju

Znas voljeni,da sam zivjela jednom samo za tebe.to vrijeme je proslo,rastali smo se.Iza nas su ostale divne,ali i tuzne uspomene.Sjeti se,nekad mene kada te napuste svi.Sjeti se one prekrasne noci koju smo zajedno proveli i molim te,zaboravi onu nasu svadju zbog koje smo se i rastali i sve moje greske izbrisi iz svog sjecanja.Neka ti ostanu lijepe uspomenena mene,na davnu izgubljenu ljubav,i ja cu se tebe sjecati.Nikada necu zaboraviti tvoj bljestavi osmjeh i sanjalacki izgled.Samo nam je jedan korak trebao pa da budemo zajedno.Razmisli malo,cija je to bila greska?Odgovor sada ne znam,pitat cu jednu suzu za nas i za nasu nesretnu proslost.Sretno prijatelju i cuvaj se!VOLIM TE!Nemoj me nikada zaboraviti i zapamti:"JOS UVIJEK IMA SUTRA..."

03.04.2008.

"TUZNE NIKO NE VOLI.."


Sve je nestalo, srušilo moje snove. U jednom danu, jednom času. Na mjestu gdje sam do juče stajala srećna sada je praznina, bol... i tišina. Neka čudna tišina, kao poslije oluje. Vrištala bih, glasa nemam. Plakala bih, suze ponestaju... Gdje su sada oni prijatelji da mi pruže ruku, neku riječ utjehe? Gdje su ona obećanja, gdje su ljudi koje volim? Sama... Ni ptice mi više ne pjevaju. Samo pitanja, zašto ja? Zašto uvijek ja? Ponekad se zapitam postoji li neka pravda, gdje je Bog? Zar da poslije svega vjerujem u njega? Čime li sam sve ovo zaslužila? Drhtim. Osjećam da više nemam snage. Kad bih mogla da zaboravim. Da sve ostavim za sobom i kao nekad izađem na ulicu puna sebe. Ali ne mogu. Ovo me slomilo. Osjećam se kao da ludim. Sama u sobi, zurim u zid, ne razmišljam ni o čemu. Pred očima samo bjelilo... Telefon zvoni... čujem ga ali nemam snage da se javim... Neko kuca na vrata... Ne želim nikoga da vidim! Nemam snage da ljude pogledam u oči, nemam strpljenja da slušam njihove probleme koji su tako smešni u odnosu na moju nesreću. Čujem djecu na ulici... Kako samo boli njihov smeh... Ne želim da slušam, ne želim da gledam, ne želim da živim! Najlepše bi bilo kad bih mogla da mirno sklopim modre oči i nikada ih više ne otvorim. Nikada! Tada bi bol zauvijek nestala. Praznina, sivilo, kišni dani, loša sudbina... sve bi to bilo prošlost koje se kroz godinu-dvije niko ne bi ni sjećao. A moja duša pronašla bi svoj mir negdje gdje ničija ruka ne donosi nesreću. Ali osuđena sam da živim u svijetu gdje ne postoji sutra. Kažu da nada zadnja umire. Moja nada je umrla... treba li da žalim? Znam, opet ću se smijati! Ništa mi neće biti smiješno, a smejaću se do suza! Igrati na kiši gdje niko ne vidi suze... I sve će na prvi pogled biti isto. Niko neće ni primijetiti jer znam, nikog i ne dotiče moja bol, znam da nikome nije stalo... Svi su tu dok se smiješ i nestaju sa prvom suzom. Niko tužne ne voli...
 
03.04.2008.

Zivot,bol,ljubav

Zivot je tako prolazan.Danas si tu,a sutra te vec nema.Ja sanjam ljubav iskrenu i trajnu.A sto dobijem?Laznu ljubav za koju sam mislila da nesto znaci,da je stvarna i na putu da postane velika.Njegova izdaja me proganja,neda mi mira.Neprestano mislim o poljupcima,dodirima,njeznostima.Zar je moguce da je sve bilo lazno i neiskreno?Ili me je bar na trenutak,makar malo ipak volio.Lakse mi je preboljeti bol kad mislim da sam mu ipak nesto znacila.Taman kad prestanem misliti o njemu,on mi se javi.I onda sve ispocetka,ne mogu ga izbaciti iz misli.Svaki dan mi moze biti zadnji,a kako sam prozivjela svoj zivot?Cijeli sam zivot voljela,a nisam bila voljena.Usla sam u vezu s njim bez ocekivanja,bez zaljubljenosti,a on me je potpuno osvojio svojim njeznostima i onda bezosjecajno ostavio.Ostala su samo gorka sjecanja na laznu ljubav i srecu.Ali ne mogu poreci da sam bila srecna uz njega,budeci se pored njega.Zivot je prolazan,ali nadam se da cu jednoga dana naci srecu i da ce ova bol prestati i usamljenost proc...


ljubav_ili_bol
<< 04/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930